Opis
Djelo Povratak Filipa Latinovicza prvi je hrvatski moderni roman svestranog hrvatskog književnika Miroslava Krleže, a napisan je u kratkom razdoblju (od 26. siječnja do 12. veljače 1932. godine).
Djelo čine izvanredne, no iznimno teške komponente (riječi) koje Krleža koristi bez nekakvog smisla, a Julije Benešić je njegov jezik opisao kao “begovićijanski kuchelkroatiš izrazi” koji, bez nužne potrebe, unosi u djelo koje, na kraju krajeva, biva prenatrpano riječima koje ne znače i ne govore ništa. Uglavnom takvu vrstu stila i jezika nalazimo u simfonijama, a Krleža ne pazi ni na kultiviranje lijepih izraza ili općenitu kulturu ponašanja uvodeći “purgerske”, pomalo proste literarne elemente, dok mu je konstrukcija samih rečenica bazirana na njemačkom jezik, a svakako se osjeća i nervoza autora koji želi sve napisati u kratkom vremenu. Za razliku od tehnika koje viđamo u klasičnim romanima sa sličnim protagonistima, narator proporcionalno manje koristi ulogu pisca koji sve zna.
Roman se karakterizira i kao roman toka svijesti jer se u protagonistu pokreće nekoliko slojeva podsvijesti i same svijesti, od bijega u inozemstvo, izostanka iz kuće, sukoba s majkom do psihološkog kompleksa u njegovom odnosu s ocem. Radnja započinje retrospektivom gdje Krleža, za razliku od Leoneovog povratka u djelu Gospoda Glembajevi, Filipov povratak opisuje solilokvijem, tihim monologom. Ovdje dominira jedna koloristička komponenta jer protagonist sve čega se sjeća i vidi pretvara u boje. Filip se vraća u svoj rodni grad, a time se pojavljuju i sve njegove uspomene na djetinjstvo.
